Dana 28. svibnja u 11:00h, već tradicionalno, na Kaštelima smještenim u vrletima planine Zahor služena je sveta misa u čast blaženog fra Anđela Zvizdovića, brojnih franjavaca Bosne Srebrene, ali i katoličkog puka koji su svi zajedno podnijeli veliku žrtvu čuvajući svoju vjeru na bosanskim prostorima.
Svetoj misi su nazočila osmorica svećenika: vlč. Marko Perić, fra Nikica Vujica, fra Domagoj Šimić, fra Janko Ljubos, fra Pavo Vujica, fra Zoran Vuković, fra Gabrijel Tomić i fra Damir Pavić, zatim đakon fra Ivica Radić, časne sestre Gracija Žabić i Simplicija Budimir te mnoštvo naroda iz Fojnice, Kiseljaka, Gromiljaka, Brestovskog, Busovače ali i drugih mjesta. Najveći broj vjernika je stigao terenskim vozilima, ali bilo je dosta i onih koji su na planinu izašli i pješice, među njima i g-din Mladen Mišurić Ramljak, načelnik općine Kiseljak.
Ova sveta misa je na poseban način spomendan na hrabrosti i svjedočanstvu vjere malog fratra, fra Anđela Zvizdovića, koji je na današnji dan, davne 1463. godine, rasvijetljen Duhom Svetim, smogao snage i hrabrosti izaći pred osvajača i spašavati svoj narod. "Pred njegovom pojavom i bahati silnik sultan omekšao je svoje srce", kako je to lijepo u svojoj propovijedi naglasio fra Gabrijel Tomić, župni vikar na Brestovskom, predvoditelj misnog slavlja. Fra Gabrijel nam je svima jednostavnim riječima posvijestio važnost ove obljetnice i približio nam dva velika lika iz naše bosanske, crkvene i franjevačke povijesti: fra Anđela Zvizdovića i Katarinu Kotromanić-Kosača, posljednju bosansku kraljicu.
Nakon svete mise u predivnom ambijentu prirode Bogom dane uslijedilo je zajednički ručak i druženje uz igru i pjesmu. Zahvalni smo Bogu na ovome danu i na milostima koje nam je udijelio.U nastavku slijedi propovijed koju je 28. svibnja na Kaštelima izgovorio fra Gabrijel Tomić...
Evo nas na ovom lijepom bosanskom Taboru, punog svježine, ljepote, bujnosti i života prirode. Jedni od nas stigoše pješice, poput Isusa i njegovi apostola, koji se popeše na onaj galilejski Tabor, dok drugi stigoše autima, kako bi se na vrhovima planine Zahor našli u jednom zajedništvu. Prvo, u ovom molitveno-euharistijskom, ali i marijanskom, a onda i u onom međusobnom – narodnom.
Po ovoj Kristovoj žrtvi želimo se prisjetiti svih onih koji nekoć ovdje živješe i za njih se Bogu pomoliti, a onda udahnuti i onu milosnu svježinu na ovom Taboru Euharistije, a potom i onu tjelesno-fizičku, koju nam dragi Bog daje u svoj ljepoti raskošnog Marijinog svibnja kaštelanske prirode. Mjesto nas podsjeća da tragamo za onim svijetlim likovima naše franjevačke provincije, koji pronađoše a onda i "saviše" ovo orlovsko gnijezdo-samostan i u njega se nastaniše.
U ovoj vrleti živjela su naša braća, u postu, pokori i molitvi, uz ne mala odricanja, stasali su u duhovne veličine, kako bi u tišini ove Božje prirode mogli najbolje čuti one milosne Božje zovove i najspremnije odgovoriti na sudbonosne i dramatične trenutke naše franjevačke, crkvene i narodne povjesnice. Zato i rekoh, ovo je mjesto na kojemu stojimo sveto! Kaštele su samo jedno takvo mjesto, uz tolika druga, na širokom prostranstvu naše Bosne Srebrene.
Ovo i jest mjesto za "zrenje" duhovnih veličina. Jedna od takvih bio je i fra Anđeo Zvjezdović. Čovjek, vrlo pobožan. Svet i kao kršćanin i kao redovnik. Čovjek otvorena duha i prema Bogu i prema bližnjemu. Uz pravi odgoj, stekao je i visoko obrazovanje. Čovjek života neporočna, vrlo spretan u komunikaciji, a energičan u poslovima. Revan i uspješan u misionarenju, neustrašiv, pronicav i dalekovidan u politici. Iskren domoljub i gorljiv propovjednik. Ljubio je svoga bližnjega, Crkvu i svoj narod. Nije se plašio ni cara ni fratara, kada je trebao promicati boljitak svoga naroda. Sveto je živio, sveto je i umro, a kao svet ostavio sveta znamenja i iza svoje smrti. Zato je njegov lik vrijedan nasljedovanja, poštovanja i čašćenja za cijelu Crkvu. Pred njegovom pojavom i bahati silnik sultan omekšao je svoje srce.
Oživimo još jedan veliki i svijetli lik i z naše srednjovjekovne kraljevske povjesnice. To je lik naše bosanske kraljice Katarine! Kako Bosnu zamisliti i shvatiti bez nje? Čitava naša i Katarinina Bosna je jedan veliki oltar, na kojem je ona prije 537 godina potpuno sagorjela. Vjerujemo da nas sada prati iz neba kao svoje sunarodnjake i s nama slavi Svevišnjega u otajstvu ove misne žrtve.
