Fojnica - U nedjelju, 17. siječnja 2016. u Fojnici je proslavljen blagdan sv. Ante Pustinjaka, zaštitnika grada i građana, te drugi patron samostana i župe Fojnica.
Središnje Misno slavlje u samostanskoj i župnoj crkvi Duha Svetoga predvodio je fra Franjo Trogrlić Šitum, župni vikar u Podmilačju.
Na početku mise, veliki župni zbor pod ravnanjem orguljaša Damira Iviša otpjevao je nekoliko strofa zavjetne pjesme Fojničana „Sv. Anti Pustinjaku“ koju je spjevao i napjev skladao Fojničanin fra Vinko Vicić, stariji (umro u Fojnici, 28. 3. 1796, a poznate su njegove liturgijske pjesme zvane „Viculje“ koje je posebno obradio fra Franjo Miletić).
Fra Franjo Trogrlić je u homiliji govorio: "Živimo u svijetu i vremenu u kojem je život mnogima postao pretežak, prezahtjevan i previše kompliciran. Ljudi se više ne snalaze, osjećaju se nedoraslima suludom tempu. Gube tlo pod nogama, gube smisao i vrijednosti života, gube vjeru i moral, običaje i nadu u bolje. Uz to, još mnogo nesigurnosti: Gdje je čovjek na kojega se možeš osloniti? Što te čeka kod kuće? Tko ti je vjeran? Gdje mi je dom, srce, koje me ljubi i brine se o meni?
Čuli smo u današnjem Evanđelju kako neki bogati mladić dolazi Isusu. On pita Isusa što trebam činiti da postignem, zadobijem vječni život. Isus mu odgovara: Vrši Božje zapovijedi. Mladić mu odgovori: Sve sam to držao. Što još trebam činiti? Isus mu odgovori: Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i daj utržak siromasima i imat ćeš blago na nebu. U svetištu sv. Ive u Podmilačju često slušam ljude s njihovim problemima i mukama, pogotovo ojađene majke koje pitaju za savjet: Ujače, znam da je sv. Ivo veliki svetac i pomoćnik u nevolji, ali kojem se svecu još trebam moliti da mi pomogne i što trebam još činiti, kakvu pokoru, zavjet i molitve za svoje dijete (sina, kćer) i za muža da se poprave i obrate te da zavlada mir i Božji blagoslov u kući? Nabrajaju što sve čine: mole razne molitve, silne očenaše i krunice, posjećuju mnoga hodočasnička mjesta i karizmatike, čine veliku pokoru, ali kao da je sve to uzalud i kao da Bog ne čuje usrdne vapaje i ne uslišava žrtve, postove, zavjete, suze i patnje. Teško je dati pravi savjet za konfliktne situacije i nerješive probleme, ali znam da može pomoći nepoklebljiva, jaka vjera. Vjera koja nije samo utjeha usred nevolja i gorčina, nego i ustrajnost u povjerenju u Boga kada se ne možemo ničim više utješiti. Vjera i nepodnosivo čini podnosivim. U vjeri i predanju primaš utjehu, pomoć i snagu, koja ne potječe od tebe, nego odozgo, od Boga. ...
Prisjetimo se jedne (indijske) molitve, koja glasi ovako: "Bože, daj mi snage (vedrine) da prihvatim ono što ne mogu promijeniti! Daj mi hrabrosti da mijenjam ono što mogu promijeniti! Daj mi razboritosti (mudrosti) da mogu razlikovati jedno od drugoga!" Bog zna koliko je težak tvoj križ. "Svoja muka je najteža" - kaže narodna poslovica. U tom smislu je i sljedeća poučna priča: Na planini Himalajima, daleko od ljudi, živio je poznati mudrac Sadat. Živio je jednostavno i većinu života provodio u meditiranju. Ljudi su dolazili iz svih krajeva i tražili njegov savjet. Jedna takva grupa dođe do njega svađajući se, jer je svatko smatrao da je njegov problem najveći, pa ga mora prvi iznijeti mudracu. Mudrac ih je prvo mirno promatrao, a zatim povikao "tišina!" I kada su se smirili, naredio im je da sjednu u krug. Svakom je dao papir i olovku i zatražio da svatko od njih napiše svoj problem i zatim papir stavi u korpicu u sredini kruga. Kada su završili, reče im da svatko uzme jedan papir iz korpice, pročita problem i odluči da li bi radije rješavao taj problem ili svoj vlastiti. Ljudi su se čudili čitajući o tuđim problemima. Na kraju je svatko zaključio da je vlastiti problem ipak lakši od tuđega i da drugi ima većih problema nego ja. I zato s pravom kažemo - samo Bog poznaje svačiju muku.
Veliku muku i teška vremena imali su stanovnici Fojnice, kada je u 18. i 19. stoljeću fojničkim krajem harala opasna i zarazna bolest kuge, od koje je pomrlo gotovo cijelo stanovništvo Fojnice (1813.-1817.). I danas postoji groblje, gdje su pokopani umrli od kuge, i to je kužno groblje iznad Trošnika, na kojemu se svake Mlade nedjelje slavi sv. misa u 7.00 sati ujutro. Vjerni katolički fojnički puk se utjecao Bogu za pomoć i zaštitu po zagovoru sv. Ante Pustinjaka. Dragi Bog je uslišao njihove vapaje i usrdne molitve. Kuga je prestala i narod je spašen. Zato je sv. Anto Pustinjak postao zaštitnik grada Fojnice i drugi patron samostana i župe Fojnica. Poznato nam je da je ovaj svetac zaštitnik od kožnih bolesti ljudi, a i zaštitnik domaćih životinja, blaga i zaštitnik od zaraze životinja.
Sv. Anto Pustinjak, čuvši riječi današnjeg Evanđelja: "Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima te dođi i slijedi me, pa ćeš imati blago na nebu", rasprodao je svoj imetak i povukao se u pustinju, u osamu i posvetio se životu vjere i molitve. Mi ne trebamo rasprodati svoj imetak niti se povući iz svijeta i života kako bismo bili dobri ljudi i dobri kršćani. Ali trebamo se znati čuvati i zaštititi od kušnja i zamamnosti na koje nailazimo u svijetu, pogotovo danas opsesija prolaznim, materijalnim (često beznačajnim i nepotrebnim) stvarima i zavodljivost putem medija i elektroničkih sredstava. Zadovoljstvo i zahvalnost (za milosti, događaje i osobe) postali su rijetki u ovo naše vrijeme. Sv. Anto Pustinjak je odlučio savršenije nasljedovati Isusa i izabrao svoj način (moleći, posteći i čineći pokoru). Na nama je da u okviru svojih mogućnosti stalno idemo za i sa Isusom, kako bismo - kako Isus obećava u današnjem Evanđelju - imali blago na nebu. / R. R.
