Canberra/Australija - U subotu 6. veljače, Hrvatska zajednica Canberre i Queanbeyana, te gosti iz Wollongonga i Batesman Baya proslavili su blagdan blaženog Alojzija Stepinca.
Misu je predvodio gostujući svećenik iz Bosne i Hercegovine fra Miljenko Petričević, samostanski i župni vikar Franjevačkog samostana Rama - Šćit, a u koncelebraciji su bili voditelj HKM Canberra fra Miroslav Jelić, te još četiri svećenika iz Sydneya, Newcastlea i Wollongong: fra Josip Kešina, fra Euzebije Mak, fra Ivo Tadić i fra Stjepan Šešelja.
Na samom početku misnog slavlja fra Miljenko je prenio poruku kardinala Josipa Bozanića sa nedavno održanog 56. teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu, koja je vezana uz tematiku proglašenja blaženog Alojzija Stepinca svetim, te osnivanje Radne skupine stručnjaka Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve,:
“Kao što sam već ponavljao više puta, kanonizacija blaženog Alojzija Stepinca nije postavljena u pitanje, jer to je unutarnja stvar Katoličke Crkve. Ono što je učinjeno neće se više preispitivati, nema nikakve revizije procesa koji je gotovo priveden završetku. Radna skupina stručnjaka Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve pod okriljem Svete Stolice, koju je inicirao papa Franjo, a koja još nije oformljena i koja bi svoj rad trebala dovršiti u kraćem vremenu, neće zadirati u proces kanonizacije, nego joj je svrha zajedničko promišljanje o ulozi blaženoga Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu u nadi da će rad te skupine stručnjaka poslužiti da Blaženikov lik još više zasja i pridonijeti pomirenju između Crkava i naroda.”
Potom je fra Miljenko naveo kako se Apostolski nuncij u Hrvatskoj, nadbiskup Alessandro D’Errico, nadovezao na riječi kardinala Bozanića, te naglasio kako ga je Papa Franjo zamolio da prenese poruku da on nema ništa protiv svetosti kardinala Stepinca, niti protiv hrvatskog naroda. Papa je naglasio kako osnivanje Radne skupine stručnjaka Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve treba shvatiti kao ekumensku gestu i izlazak na periferiju, duhovnu periferiju gdje se Crkva stavlja u dijalog s različitim čimbenicima. Papa također smatra, napomenuo je Nuncij, kako ovdje nije riječ o ponovnom raspravljanju o Stepinčevoj svetosti, već bi radna skupina trebala imati informativnu ulogu o svemu što je već učinjeno.
Fra Miljenko je ponovo naglasio da ove dvije izjave potvrđuju da nije dovedeno u pitanje službeno proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim, nego je to samo pitanje vremena kada će istina o svetosti kardinala Stepinca zasijati punim sjajom.
U svojoj propovijedi, fra Miljenko je podsjetio kako uvijek kada slavimo pojedine svece na neki način želimo naslijedovati njihov primjer, a život blaženog Alojzija sigurno nam daje mnogo toga što možemo naslijedovati u svom svakodnevnom životu.
1934. godine, kada je proglašen biskupom koadjutorom u Zagrebačkoj nadbiskupiji, sa svojih 36 godina života, bio je najmlađi biskup u cijeloj Katoličkoj crkvi, i već tada je bio žarki i neumorni propovjednik Božje Riječi, nastavlja fra Miljenko. Tri godine kasnije postaje zagrebački nadbiskup za slijedeće dvadeset i tri godine u vrlo teškim vremenima koji su obilježeni trima zločinačkim totalitarizmima: nacizmom, fašizmom i komunizmom u kojima su stradali tisuće nevinih ljudi.
“Kakav poredak zastupa Katolička crkva, kad se danas cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva... odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovijedi Božjih. Mi smo za poredak, koji je napisan ne na raspadljivom papiru, nego u savjesti ljudskoj prstom Boga živoga.”
Vjeran svom zvanju Stepinac se javno suprostavljao svim ideološkim i političkim progonima, jasno osuđujući sva ideološka i politička progonstva. Fra Miljenko je istaknuo da je blaženi Stepinac tražio poštivanje svake osobe bez obzira na vjeru, naciju, dob ili spol, te da je osuđivao sve zločine koji su se događali kao i sve druge nepravde.
Vlastima NDH Stepinac se javno suprostavio zbog zlodjela koja su činili kada je 25. listopada 1942. godine u zagrebačkoj katedrali Stepinac izrekao slijedeće:
"Svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike imadu jednako pravo da govore: ‘Oče naš koji jesi na nebesima!’ I ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati?".
Nakon Drugog svjetskog rata blaženi Stepinac se također otvoreno suprostavio komunističkim vlastima i njihovom nasilju nad Hrvatima, što je izazvalo bijes komunističke vlasti koja je tražila od Svete Stolice da maknu Stepinca sa mjesta zagrebačkog nadbiskupa, te odvojenje Katoličke crkve u Hrvatskoj od Vatikana, što je Stepinac energično odbio.
U montiranom procesu, osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću.
12. sijećnja 1953. godine Papa Pio XII. imenovao je Stepinca kardinalom, zbog čega su komunističke vlasti raskinule svoje odnose sa Svetom Stolicom. Stepinac nije pošao na izbor novoga Pape u Rim jer se bojao da mu Komunisti neće pustiti da se vrati Domovinu.
Na kraju propovijedi fra Miljenko je uputio iskrenu molbu i ohrabrenje za daljni rad na očuvanju katoličkih i hrvatskih vrijednosti:
“Ovo slavlje mučeništva blaženog Alojzija opominje nas vjernike da ne smije biti kompromisa kada je u pitanju vjera u Boga, kada je u pitanju vjera i kada je u pitanju istina. I danas svakodnevni život zahtijeva od vjernika mučeništvo i vjernosti Evanđelju.”
Prije samog završetka svete mise, Hrvatska himna je zaorila crkvom, dok su svećenici i crkveni odbor izveli sve nazočne pred kip blaženog Alojzija Stepinca uz pratnju pjesme ‘Rajska Djevo, Kraljice Hrvata’ kao završnu molitvu.
“Mučeniče sveti Kristov utječemo se tebi sada, moli za svakog Hrvata da nas nikada zlo ne svlada. Zagovaraj nas pred dobrim Bogom da bi uvijek vjerni bili svetoj vjeri pradjedova i međusobno se poštovali i ljubili. Čuvaj našu rodnu grudu, djecu, stare i sve mlade, i Hrvate u tuđini da se vrate domovini. Blaženi Alojzije budi uzor cijeloj Crkvi i svjetlo koje uvijek svijetli da ga tama ne zamijeni. Amen.”
Nakon završne pjesme crkveni odbor u suradnji sa Hrvatskim društvom žena pripremili su bogati ručak uz razna pića, kavu i domaće kolače, a na opće oduševljene svih nazočnih posebno iznenađenje su pripremili članovi tamburaškog sastava 'Loza’ koji su sve nazočne zabavili svojom izvedbom pjesama, te okončali proslavu blagdana blaženog Alojzija Stepinca na svečan i dostojanstven način.
Mladen Leko
