Kovačići/Sarajevo - I dok se polako mrak šuljao između nebodera i prekrivao grad, dvorište Franjevačkog međunarodnog studentskog centra postajalo je sve življe i ljepše.
Sjaj lampica i lijepo ukrašena štalica privlačila je pažnju znatiželjnih prolaznika i slučajnih prolaznika te iskrenih vjernika. Došli su i ove godine da svoju radost podijele i pozdrave malo dijete što se uvijek rađa za svoje prijatelje, a poziva neprijatelje da ga se ne boje.
Tako se i ove godine dogodilo u našem Betlehemu na Kovačićima. Točno u 17 sati nakon što je Antonius band otpjevao nekoliko adventskih pjesama, nazočnima se obratio poznati sarajevski glumac Slaven Vidak: „Pogledaj kako si malen, kako se postiri saginju da Te vide? Pogledaj kako je sve oko Tebe veće od Tebe, a Ti si tu jedini velik, jedini Bog koji natkriljuje nebo i zemlju, svemir i beskraj veličinom nodvisuje. Čemu ta tajna? Zašto si to htio?“
I tako nam je Slaven kroz tekst fra Mirka Filipovića pod naslovom „Zašto je bilo tako?“, nekoliko minuta vodio dijalog s Novorođenim. Pred očima su nam se redale slike svakodnevnog života i štalica ispunjena svetom obitelji, kraljevima i pastirima. A onda su ponovno zapjevali naši framnaši „Svim na zemlji mir veselje, i mi svi zajedno s njima.
Fra Jozo Marinčić, gvardijan je navijestio opis rođenja Isusa Krista prema Lukinom evanđelju, a provincijal fra Lovro Gavran čestitku svim ljudima dobre volje u kojoj je rekao:
"Draga braćo svećenici, časne sestre i bogoslovi,
poštovani studenti, studentice, sustanari i suradnici,
dragi naši vjernici i dobri susjedi,
uvaženi prijatelji Bosne Srebrene –
Gospodin vam udijelio svoj mir i svaki blagoslov!
Mi u ovom povijesnom trenutku živimo u jednom posebnom, višestruko svetom vremenu:
- u vremenu Došašća, koje se prirodno spaja sa slavljem Božića;
- zatim još uvijek traje Godina posvećenog života,
- a već je započela i Godina milosrđa.
Sve to u nama budi sreću, širi radost i potiče nas na zahvalnost prema Bogu za ta izvanredna svjedočanstva Njegove prisutnosti i milosti.
A kad se sjetimo da je svemu tome jedan jedini temelj: Isus Krist, Sin Božji, koji se radi nas i radi našega spasenja utjelovio i postao čovjekom, jednim od nas, jednak nama u svemu, osim u grijehu – kako ne skakati od radosti i ne klicati od veselja? Kako ne širiti tu radosnu vijest svakom stvorenju?
U toj svojoj kršćanskoj božićnoj radosti mi ne zaboravljamo užasne ratove, terorizam i teška stradanja, koja i dan danas zaokupljaju čovječanstvo, ali smo ipak radosni, jer nam je došao Krist, mir naš (usp. Ef 2, 14).
Ne zaboravljamo ni tešku izbjegličku krizu, koja potresa ne samo Europu, nego i mnoge druge krajeve svijeta, ali se tim više radujemo Božiću, jer je Isus na svojoj koži osjetio što znači biti izbjeglica i jer je u njemu spas također i svih izbjeglica i drugih nevoljnika ovoga svijeta.
Ne zanemarujemo mi ni mnoge druge probleme u našoj domovini, ali se radujemo Božiću, jer je Krist svojim rođenjem donio spas svima onima koji u njega vjeruju i koji ga prihvaćaju za svoga Spasitelja i Otkupitelja – iako su ga najviše razočarali upravo njegovi zemljaci i stari poznanici, od kojih je s pravom očekivao najveću podršku (usp. Lk 4, 24).
Večeras, u svjetlu Božića, pred „živim betlehemskim jaslicama, imamo na umu i brojne ugrožene obitelji: bez stalnog zaposlenja i bez krova nad glavom, ali se tim više radujemo Božiću, jer je Isus izabrao da se rodi upravo u jednoj takvoj obitelji i da donese Božji mir svima koji trpe.
Uostalom, i svatko od nas ima svoje vlastite osobne probleme, kojih nas nitko ne može osloboditi, ali se radujemo jer nam je u Djetetu Isusu došao Spasitelj koji nas je poučio kako se nositi sa svojim problemima. On veli: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16, 24); i „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj“ (Iv 12, 26).
Idimo s ovim svjetlom vjere, idimo s Isusom Kristom kroz tamu života i nećemo se izgubiti! Živimo u toj vjeri, gajimo tu nadu i stići ćemo u Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira, koje nam je već stiglo i na naš prag, „jer, dijete nam se rodilo, Sina dobismo“ (Iz 9, 5), Onoga u kojem nam je Bog darovao svako dobro.
U tom duhu svima vama, dragi naši prijatelji, braćo i sestre, želim Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu!"
U drugom dijelu recitala „Zašto je bilo tako“, Slaven jasno reče: „Ljudi se za svoju djecu puno bolje brinu. Tetoše ih, čuvoju, paze, misle za njih, rade za njih, uklanjaju im prepreke s puta, ne daju im ako je ikako moguće da dožive bol i patnju. A ti si odmah gumu t u trnje. Pogledaj samo kako su se ponijell prema tebi stanovnici Betlehema! Znaš koliko su puta večeras Morija i Josip lupili čelom o zatvorena vrata:“Nemo mjesta !" 'Tko ste vi? HaJde, idite svojim putem! 'Ne dosađujte, ovo je privatna kuća! Ili ono uljudno, lijepo:"Žao mi je, al stvarno vam nemogu pomoći".
I nitko se ne nađe da te primi.
Zatečeni ovim i sličnim pitanjima, opisom stvrnog događaja ipak smo zapjevali zajedno s bendom Antonius: „Radujte se narodi!“ Gospodin se i u našem sivilu, nekad i crnom svijetu, ponovno i uvijek iznova rađa kako bi nas spasio. Ovaj prizor na poseban način nam je uprisutnio poznati glumac Josip Pejaković tekstovima Miroslava Krleže i Vladimira nazora: „Božić“ ili „Koliko puta ti se za me rodio, O malo d‘jete Isuse! ... Al zv'jezda k tebi mene nije vodila.“
I na kraju Božićne priče, molitve i pjesme, uslijedila je čestitka svim vjernicima, ljudima dobre volje: „Čestit Božić i sveto Isusovo porođenje!“
Potom je ravnatelj FMSC-a zahvalio svim izvođačima i pozvao sve goste i prijatelje na darivanje za pomoć Matei Dijaković, četrnaestogodišnjoj djevojčici koja boluje od RETT sindroma, a koja ovih dana treba ići na operaciju u Zagreb. Zatim je uslijedio čaj i kuhano vino, okrjepa u lijepoj i prohladnoj zimskog večeri!
Fra Joso Oršolić
