Kiseljak - Kažu da se uz dobru volju može sve. Naši framaši pokazali su to do sada nebrojeno puta, kroz razne akcije, projekte, susrete..Ali evo, 'najfriškiji' događaj je onaj održan jučer, na Cvjetnicu,1.travnja. Bio je to 'Put križa za mlade'.Ono što smo obećali svojim župljanima i što smo i sami zacrtali, toga smo se i pridržavali, unatoč snijegu koji nas je sve to jutro neugodno iznenadio, ali svejedno nimalo pokolebao u našem naumu da jučerašnje poslijepodne posvetimo Jedinome koji uistinu zavrjeđuje svo naše vrijeme i zahvalnost.Relacija je ostala ista kao i prošle godine,kada je ovaj križni put, simbolično nazvan 'Putom križa za mlade' prvi put i organiziran, također pod vodstvom naših framaša.
Dakle, započeo je sv. misom u Gospinom svetištu pos crvenom stijenom ,a nastavljen je kiseljačkim naseljem Podastinje, sve do na vrh brda u Podastinju odakle se pruža prelijep pogled na naš Kiseljak i okolicu, te gdje je izgrađen veliki križ, koji je ujedno bio i zadnja postaja našeg križnog puta.
Međutim, velika razlika u odnosu na prošlu godinu bio je broj ljudi koji su došli kako smo to najavili, zahvaliti se Bogu za sve ono što nam je darovao i što nam dariva, te sudjelovati, bar jednim dijelom u Isusovoj muci.
Ove godine puno se više naših župljana odlučilo prisustvovati ovoj pobožnosti.
Mislim čak ,da je to najveći broj ljudi koji je ikada zajedno koračao Kiseljakom, prema jednom mjestu, jednoj Osobi s jednim ciljem i jednom molitvom.
Zaista je bilo prelijepo vidjeti sve nas, udružene, u vremenu, prostoru, ispunjene nekim višim osjećajima, ispunjene Duhom Svetim, kako laganim koracima idemo naprijed, koračamo s molitvom na usnama.Osim molitve, nikakvih drugih riječi nije bilo, ali svi mi kao da smo u potpunosti razumjeli jedni druge ,kao da su sama naša srca govorila kroz te naše molitve. Kakav nam je drugi oblik komunikacije i bio potreban kad smo uspostavili onaj najviši-komunikaciju i sporazumijevanje srcima.
Ovaj križni put posvetili smo svojoj domovini, narodu, župnoj zajednici, a ponajviše našim obiteljima koje su temelj našeg društva, a samim time i temelj naše domovine, župne zajednice, a i cijeloga svijeta koji zapravo i jest odraz 'stanja' te temeljne zajednice.
Molili smo za strpljivost i spremnost za prihvaćanje i nošenje naših vlastitih križeva, koji nas svakodnevno opterećuju, tište, sputavaju, pritišću naša ramena, ali koji su, s druge strane, ništa naspram onog tereta koji je Krist strpljivo i spremno nosio na svojim leđima, a sve poradi nas.
Vjerovatno će neki reći kako je sve ovo bezvrijedno, kako ta naša tri prijeđena kilometra ne znače ništa i kako je sve uzaludno. Međutim, to će biti oni koji se nisu ni potrudili doći, vidjeti i osjetiti samu Božju prisutnost među nama i u nama jer On sam je rekao:
„Gdje su dvojica ili trojica sabrana u Moje ime, tu sam i Ja među njima (Mt 18, 20).''
Samo On zna da smo u ta dva i pol sata, koliko je križni put trajao, zaista osjetili Njegovu prisutnost, osjetili da je tu, da je uvijek bio i da će uvijek biti, bez obzira na naše greške, padove i promašaje.
Skromnost na stranu, mi, kiseljački framaši, nakon svega, trebamo zaista biti ponosni sami na sebe.
Naime, osim same organizacije križnog puta, za što je zaslužna cjelokupna FRAMA Kiseljak, na čelu s našim duhovnim asistentom, pripadnici jačeg spola naše FRAME pobrinuli su se i za pripremu terena za ovu pobožnost, te su postavili drvene križeve kroz Podastinje koji su označavali pojedine postaje.
Sama priprema terena bila je jako zahtjevan zadatak, budući da je područje poprilično zaraslo, pa su naši framaši nekoliko dana prije čistili i pripremali teren, u čemu su im se pridružili i mještani Podastinja.
Na kraju, sve se višestuko isplatilo. Zadovoljni su bili svi, a što je najvažnije, svjesni smo da smo u tih dva i pol sata uspjeli u ljudima probuditi nešto što će trajati dugo poslije samog ovog križnog puta.
I zaista, ponosimo se sami sobom i zahvaljujemo Bogu na daru koji nam je darovao onog trenutka kada smo postali članovi Franjine mladeži.
Fra Mario Jurić
