Mušura, Franjo (Bugojno, 3. XI. 1918 – ). Krsno mu je ime Ivo. Otac Franjo; majka Anđa, rođena Gavranović. Osnovnu školu završio je u Bugojnu (1925-1929), gimnaziju u Visokom (1929-1935, 1936-1938), novicijat u Gorici kod Livna (1935-1936), filozofsko-teološki studij u Sarajevu (1938-1943). Za svećenika je zaređen 1942. Bio je kapelan u Kraljevoj Sutjesci (1943-1944), Plehanu (1944-1945), Zenici (1945-1946), Bugojnu (1949-1951), Petrićevcu (1962) i Gornjem Vakufu (1988-1991), župnik u Sivši (1945), Ulicama (1951-1955), Tuzli (1955-1958), Bugojnu (1958-1962) i Stratinskoj (1963-1965), te gvardijan u Beogradu (1965-1967) i Fojnici (1967-1973). Od kolovoza 1946. do prosinca 1949. bio je u zatvoru. Petnaestak godina (1973-1988) djelovao je u zapadnoj Njemačkoj (Mönchengladbach-Krefeld). Od 1991. do 1998. bio je duhovnik na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
– Spisateljstvom se počeo baviti u vrijeme studija surađujući kraćim prilozima u Glasniku sv. Ante, Kalendaru sv. Ante i Hrvatskoj straži, ali kasnije nije mogao nastaviti zbog pastoralne angažiranosti sve do zrelih godina. Međutim, nedavno tiskana djela svjedoče da se i dalje intenzivno zanimao suvremenim pitanjima i problemima.
• Proglas zakona ljubavi: analiza Isusova govora na Gori , Svjetlo riječi, Sarajevo, 1990.
• Želim biti kršćanin, Teološka biblioteka; Svjetlo riječi, Sarajevo, 1988.
• Suočenje s Bogom, Svjetlo riječi, Sarajevo 1997.
Vrijeme za Boga, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2003.
