U posve kasnim godinama prisjeća se fra Jozo Pejčić svoje mladosti i slikovito opisuje svoju starost. Kad sam bio mlad, priča fra Jozo, pa kad prođem kroz selo na biciklu, a snaše iz dvorišta viču:
- Hajde fra Jozo, navrati se, hajde na kavu, hajde sjedi malo.
Sada kad sam ostario, priča fra Jozo dalje, pa kad prođem biciklom kroz selo snaše iz dvorišta viču:
- Požuri fra Jozo kiša će, pokisnut ćeš, omrknut ćeš. Nitko ne zove na kavu.
