Između dva svjetska rata doseljeni pravoslavac Bogojević u Budžaku imao je kavanu, u koju je katkad navraćao i Misnik fra Ivo Žilić. Jednom zgodom vraćao se Misnik na Petrićevac. Prolazio je blizu spomenute kavane. U jarku pored puta vidio je kako leži neki čovjek. Priđe mu, misleći da je imao neku nesreću ili da ga mori teška i nagla bolest. Govori nepoznatome:
- Čuj! Ja sam svećenik; ako treba ispovijed, pomazanje, to što se običava u takvim situacijama...
Čovjek, totalno pijan, jedva mu odgovara:
- Hajde Ti svojim putem. Ovo nije od Boga, nego od Bogojevića.