Franjevačka provincija Sv. Križa - Bosna Srebrena

  • Puni ekran (Fullscreen)
  • Široki ekran (Widescreen)
  • Uski ekran (Narrow screen)
  • Veća slova
  • Standardna veličina slova
  • Standardna veličina slova

Sarajevo

Sarajevo / Bistrik – samostan sv. Ante

Samostan Sv. Ante u Sarajevu osnovan je koncem 19. stoljeća. Međutim, franjevci su u Sarajevu nazočni znatno dulje. Župa se spominje već u 16. stoljeću. Prilikom progona između 1521. i 1524. god. ubijeno je nekoliko franjevaca. Župa je prvotno bila u nadležnosti visočkog samostana, a kada je on koncem 17. stoljeća napušten, brigu su preuzeli kreševski franjevci.

Sredinom 17. stoljeća katolička zajednica u Sarajevu, koju mahom tvore dubrovački kolonisti, ima na raspolaganju crkvu Bezgrešnog začeća. Nastanjeni su u latinskoj četvrti. Prilikom prodora Eugena Savojskog do Sarajeva 1697. godine, crkva je izgorjela, a većina katolika napustila grad. Preostao ih je tek malen broj. Tijekom 18. stoljeća njihov se broj povećao tako da ih 1777. godine ima 624. Međutim, god. 1813. njih je samo 557, a 1877. god 768.

U župnoj kući, smještenoj u latinskoj četvrti, nalazila se i mala kapelica Rođenja Bl. Dj. Marije. Kuća je nestala u požaru god. 1852. Temelji nove crkve, posvećene Sv. Anti Padovanskom, postavljeni su 1853. godine. Za njezinu gradnju darovao je 1.000 forinti Antun Vranyczany-Dobrinović. Godine 1854. crkva je pokrivena, a 1856. dovršena. Te se godine prvi put zvonilo dvjema željeznim pločama na zvoniku, što je izazvalo uznemirenost među muslimanskim pučanstvom pa su morale biti skinute. Godine 1864. za crkvu je carica Eugenija (supruga Napoleona III) darovala više crkvenih predmeta: kalež, paramente, križeve, baldahin, kadionice, svijećnjake, te Gospin oltar s reprodukcijom Murillove slike Uznesenja. Godine 1869. izmijenjen je krov na crkvi, a godinu dana kasnije A. Vranyczany-Dobrinović darovao je pozlaćeni križ. Crkva je izgorjela u velikom požaru, što je zahvatio Sarajevo 1879. godine. Nova se trebala graditi na ranije kupljenom zemljištu, ali su ga vlasti oduzele i izgradile oficirski kasino (danas Dom Armije). Godine 1881-82. izgrađena je skromna crkva od drveta i nepečene cigle na mjestu današnje crkve na Bistriku. Franjevci su je 1882. predali nadbiskupu i ona je ostala u njegovu posjedu sve do izgradnje katedrale 1889. godine. Tada je vraćena franjevcima.

Franjevci su u Sarajevu vodili školu, koja je po programu i kvaliteti bila iznad tadašnjih pučkih škola, odnosno na rangu male realke. Temelji za zgradu te škole postavljeni su godine 1865. nastojanjem fra Grge Martića. On je sam dugo vremena vodio brigu o toj školi. Od godine 1871. i sestre milosrdnice vode pučku školu u Sarajevu.

Godine 1882. franjevci su se povukli iz Sarajeva, jer su župu morali predati nadbiskupu. Na inzistiranje zemaljske vlade starješinstvo franjevačke provincije Bosne Srebrene je god. 1886. preselilo u Sarajevo i nekoliko je godina stanovalo u iznajmljenim prostorijama. U međuvremenu su vršene pripreme za podizanje samostana. Godine 1893. započeta je gradnja samostana po projektu Carla Paneka u Hendinoj ulici. Radove je vodio graditelj Ivan Holz. Za izgradnju samostana franjevci su podigli zajam od 20.000 forinti. Kao jamstvo za vraćanje zajma Provincija je založila zemljišni posjed svih samostana u vrijednosti od 39.752 forinte. Od nadležnih vlasti dobiveno je dopuštenje da se po Monarhiji sakupljaju milodari, budući da je prema proračunu samostan trebao stajati 52.000 forinti. Gradnja je samostana, osim gornjega kata koji je kasnije nadograđen, dovršena do rujna 1894. godine, kada su franjevci konačno u njega uselili. U samostanu je od 1909. god., s kraćim prekidom (1942-47), sve do 1968. bila smještena i bogoslovija. Samostanska zgrada je temeljito renovirana 1983-85. godine. U klaustru je izgrađena nova dvorana 1984. god. po projektu Zage Dobrović iznad koje su tijekom ratnih godina izgrađene još dvije dvorane. Nakon obnove u samostanu je do početka rata (1992.) bio smješten novicijat i redakcija lista Svjetlo riječi.

U samostanu se nalazi pinakoteka s više od stotinu djela poglavito suvremene likovne umjetnosti. Zastupljena su djela brojnih slikara i kipara različite generacijske pripadnosti i umjetničkih pravaca. U ranije radove spada Krist Celestina Medovića, te nekoliko djela Gabrijela Jurkića, među kojima se napose ističe slika Ratna žetva. Od drugih slikara sa svojim su djelima zastupljeni: Meštrović, Šimunović, Kljaković, Šohaj, Gliha, Murtić, Lovrenčić, Lah, Reiser, Seder, Poljan, Likar, Čurić, Pivac, Despić, Grgić, Kregar i dr. Ova bogata zbirka ne odlikuje se samo raznovrsnošću autora i tema, nego i visokom umjetničkom vrijednošću, što je po sebi čini zanimljivom i atraktivnom.

U samostanu je smješten i središnji arhiv redodržave Bosne Srebrene. Najstarija građa potječe iz 17. i 18. stoljeća, premda iz tog vremena nije obilna. Tomu je razlog što je starija građa (od 14. st.) koncentrirana u arhivima triju starih samostana u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu, jer su tamo u tom razdoblju bila središta franjevačkog djelovanja. Među najvažnije arhivske dokumente spadaju tzv. pro­tokoli (zapisnici) od sredine 18. do tridesetih godina 20. stoljeća.

Crkva iz god. 1882. bila je trošna i ruševna, pa je morala 1905. biti privremeno zatvorena. U međuvremenu već su počele pripreme za gradnju daleko veće i reprezentativnije, što je potrajalo petnaestak godina. God. 1903. osnovano je i društvo za gradnju, članovi kojeg su ulagali novac u fond za navedenu svrhu. Crkva je najzad izgrađena god. 1912-13. u neogotičkom slogu, a po projektu Josipa Vancaša. Pod konac 1913. u nju su postavljena četiri oltara izgrađena u tirolskoj radionici Ferdinanda Stuflessera. U istoj radionici izvedena je i propovjedaonica. Slikar Ferdinand Bender oslikao je svetište crkve, a glavni oltar, dar cara Franje Josipa I, izvela je bečka tvrtka Jung & Russ. Vitraile, na kojima su prikazani likovi sveca, izradila je bečka tvrtka Rudolf Leudg, a kip Sv. Ante, nabavljen 1898. godine, umjetnička radionica Mayer u Münchenu.

Godine 1926. za crkvu su, uz postojeće Gospino zvono (1.920 kg), nabavljena još četiri: Sv. Ante (4.015 kg), Sv. Franje (1.125 kg), Sv. Josipa (810 kg) i Sv. Terezije od malog Isusa (486 kg).

Franjevci su godine 1962. započeli umjetničku obnovu crkve Sv. Ante. Išlo se prije svega za tim da se u nju unesu vrijedni umjetnički sadržaji. Obnova je potrajala više od dva desetljeća. Do početka sedamdesetih godina u crkvu je uneseno nekoliko djela istaknutih hrvatskih umjetnika. Sedamnaest vitraila izvedeno je po nacrtima Ive Dulčića na temu Povijesti Kristova života i Stvaranja (1969-70). Oni čine umjetničku okosnicu crkve. Dulčić je izradio i fresku Sv. Ivan Zlatousti. Nešto ranije u crkvu je postavljena Madona s djetetom (bijeli kamen), djelo kipara Frane Kršinića. Cjelokupnim uređenjem crkve u završnoj fazi ravnao je kipar Zdenko Grgić. Njemu je povjerena i izvedba nekoliko tema. Najmonumentalnije mu je djelo Put križa (reljefi u drvetu), izvedeno u nekoliko kompozicija i smješteno u pokrajnje kapele (1980-83). Ovaj Put križa nadomjestio je Grgićeve postaje (reljef u bakru, 1968. god.), koje se sada nalaze u crkvi u Visokom. On je autor još nekoliko djela: Propovijed na Gori (bronca), Sv. Anto (mramor), Pjesma brata Sunca i Poslanje Sv. Ante (mozaik). Još je nekoliko umjetnika dalo svoj doprinos umje­tničkoj ljepoti ove crkve: ?uro Seder: Posljednja večera (zidna slika u prezbiteriju), Valerije Michieli: Govor na Gori (bronca), Janeš-Lovrenčić: Marija Goretti (inkrustacija u drvetu), Zlatko Keser: Glas vapijućeg u pustinji (freska) i Šime Vulas: Križ (drvo).

Samostanska crkva nije župna, ali je pastoralno vrlo aktivna budući da je tu svetište Sv. Ante. Svetište posjećuju i vjernici nekatoličkih vjeroispovijesti. Za štovatelje Sv. Ante svakog se utorka drži večernja misa s propovijedi. Crkva ima orgulje (24 registra), koje je izradila tvrtka Rieger 1925. godine, a obnovljene su 1990.

Sarajevo / Nedžarići – samostan sv. Pavla

Filozofsko-teološko učilište

Franjevačka teologija (visoka filozofsko-teološka škola) smještena je u novoj zgradi u Sarajevu (Nedžarići) od godine 1968. Povijest je ove škole dakako znatno dulja. U osmanskom razdoblju franjevački kandidati su se školovali u vlastitim i inozemnim učilištima na hrvatskom i ugarskom području, te u Austriji i Italiji. Kada je franjevačka redodržava Bosna Srebrena svedena u granice današnje BiH 1757. godine, ona je ostala bez svojih učilišta, pa su se kandidati školovali u inozemstvu (Austrija, Italija), ali i u Hrvatskoj. Od godine 1785. franjevci za školovanje koriste zakladu koju je ustanovio car Josip II. Tu su zakladu imali na raspolaganju sve do konca 19. stoljeća. Odlukom rimske Propagande iz godine 1841. zabranjeno im je da se školuju u austrijskim zemljama. Mogli su to činiti još jedino u Italiji. To je potaknulo franjevce da sami organiziraju viša bogoslovna učilišta na tlu Bosne. Ona su s radom započela godine 1851. u Fojnici i Kreševu. Od godine 1853. velik dio franjevačkih bogoslova školuje se u ?akovu, zahvaljujući zalaganju biskupa Strossmayera. Tu su ostali do 1876. godine, kada su pod pritiskom madžarskih vlasti prešli u Ostrogon, ali su ga god. 1880. svojevoljno napustili. Od godine 1883. do 1898. ponovno su na školovanju u Madžarskoj - u gradu Pečuhu. Kroz cijelo to vrijeme jedan se dio kandidata školovao u bosanskim bogoslovnim učilištima, razmještenim po samostanima, a bilo ih je koji su studij završavali u Italiji ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji.

Godine 1905. sva se učilišta združuju u jedno i smještaju u livanjski samostan (Gorica), gdje ostaju četiri godine. Odatle je bogoslovija god. 1909. definitivno premještena u Sarajevo (samostan Sv. Ante). God. 1940. započela je u Kovačićima u Sarajevu gradnja nove bogoslovije. Ona je 1944. godine podignuta na rang fakulteta i predviđena da bude obrazovna ustanova svih hrvatskih franjevaca. U novoizgrađenu zgradu franjevci su uselili 1942. godine. Prisilno su je morali napustiti 3. svibnja 1947. godine. Zgrada Teologije, zajedno s crkvom i svim nekretninama, prešla je presudom vrhovnog suda NR BiH "u vlasništvo Državnog Erara u naplatu ratne dobiti, na koju je osuđen Provincijalat" (Bosna Srebrena, 1947 , br. 4, str. 22). Sva je imovina procijenjena na 5.060.000 dinara. Teologija je ponovno preseljena na Bistrik u samostan Sv. Ante.

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata na našoj Teologiji studirali su i hercegovački studenti sve do godine 1990. Budući da je samostanska zgrada na Bistriku bila pretijesna, dio je studenata bio smješten u Visokom (mlađa godišta), i tamo je za njih bila organizirana nastava.

Tako je to bilo do godine 1968, kad je otvorena nova zgrada Teologije u Sarajevu (Nedžarići), gradnja koja je započela 22. travnja 1966. po projektu arhitekta Zdravka Ćuka. Do god. 1968. dovršen je studentski dio, te dio za sestre s kuhinjom i blagovaonicom. Godine 1971-72. podignut je profesorski dio, a zadnja faza zgrade (dvorana i crkva) izgrađena je 1974-75. godine. Dvorana (amfiteatar) uređena je 1989. god. po projektu arhitekta G. Jovanovića. Sredinom sedamdesetih godina okoliš Teologije lijepo je uređen različitim parkovskim sadnicama. Postoji također i vrt u kojem se uzgajaju povrtne kulture. Cijeli samostanski posjed je ograđen god. 1984. po nacrtu Z. Ugljena mrežastom betonskom ogradom.

Godine 1992. kada je zgradu zaposjela srpska vojska teologija nastavlja s radom u Samoboru kroz sljedećih gotovo pet akademskih godina. Koncem veljače 1996. godine srpska je vojska napustila zgradu Teologije i dio Sarajeva gdje je zgrada smještena. Ostavili su je posve devastiranu i opljačkanu, odnijevši sav knjižni fond, više stotina umjetničkih djela i kućni namještaj. Početkom ljeta iste godine započela je obnova teško oštećene zgrade. Radovi su potrajali do ožujka 1997., kada je zgrada u bitnome obnovljena za svoju prvotnu namjenu tako da se Teologija, nakon gotovo deset semestara provedenih u Samoboru, 20. ožujka 1997. vratila u Sarajevo.

Filozofsko-teološki studij traje dvanaest semestara (četiri filozofije i osam teologije). Studenti i profesori imaju na raspolaganju bogatu knjižnicu s naslovima knjiga iz filozofije, teologije, povijesti, književnosti... na hrvatskom i više stranih jezika, velik broj naslova periodičnih publikacija, te vrijedna inozemna i domaća enciklopedijska izdanja. Na Teologiji izlaze revija "Jukić", "Bilten Franjevačke teologije" i „Bosna franciscana“.

Crkvu Sv. Pavla, čija je unutrašnjost uređena po projektu Zlatka Ugljena god. 1984, ukrašavaju likovna djela kipara Šime Vulasa: brončani križ (1976. god) i monumentalni reljef u drvu (Spomenik Kristovoj i čovjekovoj patnji, 1978. god.), križni put u mozaiku ak. slikara Zlatka Price (1990. god.), te dva brončana reljefa kiparice Marije Ujević. Tabernakul (mramor, bronca, staklo) koji je postavljen 1999. djelo je Zlatka Ugljena. Izuzevši likovna djela, crkva je sva u bijelome: zidovi i strop, mramorni pod, oltar i klupe - sve odiše čistom jednostavnošću bjeline.

Zajedničke prostorije na Teologiji do 1992. godine ukrašavala su djela: Đure Sedera, Ljube Ivančića, Valerija Michielija, Vasilija Jordana, Krune Bošnjaka, Nade Pivac, Ante Kajinića, Ljube Laha i dr. Sva ta djela kao i nekoliko privatnih kolekcija nestala su u pljački Teologije što ju je izvela srpska vojska, koja je zaposjela zgradu 8. lipnja 1992. godine. Nakon rata i obnove zgrade, na ovoj ustanovi mjesto je našlo dvadesetak djela nekolicine umjetnika, uglavnom sakralne tematike: Ljube Ivančića, ?ure Sedera, Kuzme Kovačića, Igora Rončevića, Miroslava Šuteja, Mile Blaževića, Dražena Trogrlića, Vladimira Blažanovića, Zlatka Kesera, Affana Ramića, Josipa Marinovića, i dr.


DOBRINJA – ŽUPA SV. FRANJE ASIŠKOGA

Župa Dobrinja osnovana je 15. svibnja 1997. god. odvajanjem od župa Stup i Novi Grad.

Početkom zadnjeg rata 1992. pa do službenog osnivanja župe vjernike Dobrinje pastorizirali su franjevci od kojih svakako treba spomenuti fra Mirka Majdandžića i fra Ljubu Lucića. Oni su probijajući se kroz barikade stizali u Dobrinju slaviti mise i druge sakramente s opkoljenim vjernicima. Prvi upravitelj službeno osnovane župe bio je fra Ivica Matić.

Župa nema ni crkvu ni župnu kuću. Kao privremeni prostor za liturgijska slavlja služi jedan poslovni prostor koji je za tu svrhu malo preuređen. Župnik stanuje u samostanu sv. Pavla u Nedžarićima. U pripremi su projekti za gradnju župne crkve i kuće.

Župa Dobrinja broji oko 600 vjernika.

Sarajevo / Dobrinja – župa sv. Franje Asiškog

DOBRINJA – ŽUPA SV. FRANJE ASIŠKOGA

Župa Dobrinja osnovana je 15. svibnja 1997. god. odvajanjem od župa Stup i Novi Grad.

Početkom zadnjeg rata 1992. pa do službenog osnivanja župe vjernike Dobrinje pastorizirali su franjevci od kojih svakako treba spomenuti fra Mirka Majdandžića i fra Ljubu Lucića. Oni su probijajući se kroz barikade stizali u Dobrinju slaviti mise i druge sakramente s opkoljenim vjernicima. Prvi upravitelj službeno osnovane župe bio je fra Ivica Matić.

Župa nema ni crkvu ni župnu kuću. Kao privremeni prostor za liturgijska slavlja služi jedan poslovni prostor koji je za tu svrhu malo preuređen. Župnik stanuje u samostanu sv. Pavla u Nedžarićima. U pripremi su projekti za gradnju župne crkve i kuće. Gradnja crkve je započeta u jesen 2010.

Župa Dobrinja broji oko 600 vjernika.

Pomoć za gradnju crkve:

UniCredit Bank
Transakcijski račun: 33869022300989
IBAN: BA393386904830099304
Devizni račun: 20013471101

Sarajevo / Kovačići – samostan Uzvišenje sv. Križa i svetište Nikole Tavelića

FRANJEVAČKI MEĐUNARODNI STUDENTSKI CENTAR

Zgrada samostana (bogoslovije) izgrađena je 1940-42. god. po projektu arhitekta Franje Lavrenčića, u gradskoj četvrti Kovačići u Sarajevu. Bogoslovija, koja je bila smještena u samostanu Sv. Ante na Bistriku, započela je s radom u novoj zgradi 1942. god. Bilo je predviđeno da tu bude središnje učilište, teološki fakultet svih hrvatskih franjevaca.

Poslije Drugog svjetskog rata krenulo je mnogo toga drugim tokom. Zgrada našeg samostana i Teologije u Kovačićima s crkvom i svim nekretninama prešla je presudom vrhovnog suda NR BiH u vlasništvo Državnog Erara u naplatu ratne dobiti, na koju je osuđen Provincijalat. Sva ta imovina procijenjena je na Din. 5,060.000 ( (Bosna Srebrena, br. 4, 1947, str. 22).

Franjevci su definitivno morali napustiti zgradu 3. svibnja 1947. god. Samostan, međutim, pravno nije ukinut. Do početka zadnjeg rata (1992) u zgradi se nalazio Poljoprivredni i Šumarski fakultet. Zgrada je tijekom rata više puta zapaljena i gotovo potpuno uništena.

Godine 1997. franjevci pripremaju obnovu zgrade. Izrada projekta povjerena je projektantskom birouMedico inženjering iz Sarajeva. Planovi obnove cijelog kompleksa su urađeni a tijek obnove ovisi od financijskih sredstava. Do sad je statički riješeno 75% zgrade.
Kompleks polako dobiva novi izgled s ciljem da se u pretvori u Franjevački međunarodni studentski centra (FMSC). U dosada uređenim prostorima smješteni su sljedeći sadržaji:
a) Franjevački samostan Uzvišenje sv. Križa - Franjevački provincijalat
b) Ured i pučka kuhinja Kruh sv. Ante
c) Franjevački studentski dom sa 110 studenata
d) Franjevački medijski centar Svjetlo riječi
e) Humanitarna udruga Sprofondo-Bezdan
f) Humanitarna organizacija Catholic Relief Services (CRS)
g) Interreligijska služba Oči u oči
h) Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene
i) Multimedijalna dvorana sa 300 mjesta

U zadnjih desetak godina u obnovu zgrade je uloženo preko 8.000.000 KM, a da se sve planirano dovrši potrebno je oko 13.000.000 KM.
Dosadašnje uređenje financijski su pomogli: Ministarstvo vanjskih poslova Republike Njemačke, fond njemačkih biskupa Renovabis iz Freisinga, Kirche in Not iz Konigsteina, talijanski svećenik don Renzo Scapolo i humanitarna udruga Sprofondo iz Coma, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka RH, Ministarstvo kulture RH, Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, Kanton Sarajevo, Grad Sarajevo, Federalno ministarstvo kulture i sporta, sarajevske općine i neke općine izvan Sarajeva, kantonalna javna komunalna poduzeća u gradu Sarajevu, kao i neka privatna poduzeća i pojedinci, kojima su na održanoj Donatorskoj konferenciji 26. 2. 2007. god. za doprinos i pomoć franjevci Bosne Srebrene uručili prigodne zahvalnice i darove.
U tijeku je uređenje studija za proizvodnju audio i video programa, te molitvenog prostora budućeg svetišta sv. Nikole Tavelića za duhovne i kulturno obrazovne sadržaje za rad i susrete sa studentima, građanima i vjernicima grada Sarajeva.

Trenutno se nalazite na: Zabava Sarajevo