Franjevci dolaze u Bosnu 1291. godine. Već otada oni ostavljaju za sobom pismene dokumente i dokaze o svom djelovanju. U današnjem svijetu postoje velike i bogate akumulacije pismenih dokumenata koji se slažu u zato određene prostore i sačinjavaju arhivsku građu. Prostori u kojima se čuva arhivska građa službene su ustanove i nazivaju se arhivima. Prva službena ustanova takve vrste na Balkanu upravo je Arhiv Provincije Bosne Srebrene u Sarajevu. On je osnovan prije 460 godina, odnosno davne 1544. godine. Posebna zasluga za osnivanje ove ustanove pripada tadašnjem provincijalu Bosne Srebrene fra Pavlu Čiviću iz Konjica, ali mnogi povjesničari njegovo provincijalstvo stavljaju pod upitnik.
Bosanski su se ujaci trudili i dalje se trude da sačuvaju svoju povijesnu baštinu. Uza sav trud ipak se dogodi da se mnoge vrijedne stvari izgube, unište i zaborave. Tijekom vremena svaki je samostan osnovao vlastiti arhiv, a i uprava Provincije je prema povijesnim okolnostima selila iz jednog samostana u drugi pa su i u tim samostanima ostajali dokumenti važni za cijelu Provinciju. Ovo se posebno odnosi na Fojnicu, Kreševo i Kraljevu Sutjesku, čiji samostani u svojim arhivima čuvaju vrlo važne dokumente.
Arhivi i građa koja se u njima čuva služe za istraživanje i opisivanje vremena iz kojega potječu. Ako se dokumenti ne upotrebljavaju, onda predstavljaju mrtvi kapital i prepuštaju se zaboravu. Da se to ne bi dogodilo Arhivu Franjevačke provincije Bosne Srebrene, Uprava ove Provincije brinula se da postavi određene osobe za svoje arhivare. Oni su se trudili da arhiv bude što dostupniji istražiteljima franjevačke povijesti u Bosni i Hercegovini pa i u širem svijetu. Današnji arhiv sačinjavaju dokumenti od tridesetih godina 19. stoljeća do zadnjeg rata. Nađu se ponekad i stariji dokumenti, ali su vrlo rijetki. U njemu se nalazi vrlo vrijedna kronika Provincije koja datira od 1757. godine. Za korisnike arhiva važno je napomenuti po kojoj je shemi uređivan. Građa je složena u 150 kartonskih kutija koje slijede crkvenu hijerarhiju, a kod samostana kutije su poredane abecednim redom i kronološkim slijedom. Kronologija je glavni princip u uređenju ovog arhiva. Do 1936. godine na dokumentima su pisani progresivni brojevi i dotada je arhiv bio uredno složen. Digitalizacijom arhiva 2002. godine prekinuli smo s progresivnim brojevima i sada se istraživač snalazi uglavnom po godini kada je dokument pisan. Kako već rekosmo, arhivska građa snimljena je na mikrofilmove i prenesena na kompakt diskove (CD), što uvelike olakšava istraživački posao. Imamo 77 CD-ova koji mogu biti dostupni svim istraživačima, s napomenom da se ne raznose i ne reproduciraju bez dozvole Provincijalne uprave. Na CD-ovima imamo 122.853 stranice (skena).
Sadržaj arhivske građe najuže je povezan s Provincijom. Radi se o korespondenciji sa Svetom Stolicom, Generalnom kurijom, Ordinarijatima, drugim provincijalatima, samostanima i pojedinim fratrima. Sigurno ne izostaje ni korespondencija s civilnim ustanovama, državnim vlastima i pojedinim osobama.
Uz asistenciju arhivara korisnici će se lako snaći i pronaći ono što ih zanima, ako to, naravno, u arhivu uopće postoji.
Fra Anto Cvitković
